Predstava “Srce moje kuca za nju”, nastala u koprodukciji kazališne skupine Montažstroj i Plesnog centra Tala, gostuje u Ljubljani 26. svibnja na festivalu Prelet 2010. Riječ je o međunarodnom kazališnom festivalu Slovenskog mladinskog gledališča koji traje od 26. do 31. svibnja. Ovogodišnje četvrto izdanje odvija se pod sloganom “Ne na prvo žogo”, a za svečano otvorenje zadužene su upravo Hrvatice; jedanaest mladih plesačica i jedanaest nezaposlenih žena. One u dresovima nacionalne reprezentacije u dva poluvremena evociraju uspomene na nogometnu pobjedu Hrvatske nad Engleskom na Wembleyu, ali i svjedoče o Hrvatskoj u kojoj danas živimo.

2. POLUVRIJEME: Davorka Drvodelić (48). Razvedena majka odrasle kćeri. Po struci daktilografkinja. Ima 4 godine radnog staža. Trenutno nezaposlena, ne prima naknadu.

2. POLUVRIJEME: Renata Petrović – Bilušić (48). Udana, majka 11 godišnjeg sina. Diplomirala na Strojarskom fakultetu. Ima 24 godine radnog staža. Trenutno nezaposlena, ne prima naknadu.

2. POLUVRIJEME: Sanja Plepelić (44). Ima jedno dijete, živi u izvanbračnoj zajednici. Studirala socijalni rad. Radila honorarno kao manekenka i top model. Ima 4 godine radnog staža. Trenutno nezaposlena, ne prima naknadu.

Ulaznice za nogometno-plesni spektakl Srce moje kuca za nju mogu se kupiti od danas, 08. siječnja, na blagajni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, kao i na svim prodajnim mjestima Eventima te online na www.eventim.hr po cijeni od 30 do 120 kuna.

Montažstroj i Plesni centar Tala u samo dvije ekskluzivne izvedbe predstave Srce moje kuca za nju donose rekonstrukciju spektakularne pobjede Hrvatske nad Engleskom rezultatom 3:2 na Wembleyu. Ženska reprezentacija istrčat će na pozornicu HNK-a u Zagrebu 24. i 31. siječnja 2010.

Prema Borutu Šeparoviću, srazom Hrvatske koju službena državna politika kod svijeta i kuće želi reprezentirati i one što okupljeni na projektu smatraju da su autentični predstavnici Hrvatske dobiva se snažna, društveno angažirana predstava o onima koji su u javnom prostoru obično nevidljivi.

»Srce moje kuca za nju« pokušava razvijati socijalnu osjetljivost u dva pravca – davanjem vidljivosti nezaposlenim i degradiranim ženama s ruba društva te pružanjem kakve-takve materijalne sigurnosti i osjećaja da su i one dio hrvatskoga društva jer one, unatoč svemu, i dalje vole Hrvatsku.
Zbog činjenice da značenjske potencijale ove predstave u znatnoj mjeri određuje kontekst u kojem se ona izvodi, ekipi okupljenoj oko projekta iznimno je bitno da se ona prikaže u reprezentativnom kazališnom prostoru nacionalnog predznaka.

Tako od Ministarstva kulture RH očekuju da bezrezervno pruži podršku u smislu pismenog zagovara upućenog na nacionalne kazališne kuće, te prvenstveno žele izvedbe u zagrebačkom HNK-u, koji je već zaprimio preporuku Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport.

Ujedno pozivaju i ostale nacionalne kazališne kuće na koprodukciju jer riječ je o društveno angažiranom projektu koji »nevidljivoj« reprezentaciji pruža materijalnu sigurnost, barem na neko vrijeme. Zasad imaju samo obećanja koje nadležni tek trebaju ispuniti.

Već prvo poluvrijeme, satkano od plesnih dionica jedanaest mladih plesačica, nacionalnoj euforiji i glorificiranju nogometa pristupa na drukčiji način. Momčad odjevena u dresove reprezentacije u Šeparovićevoj autorskoj viziji stalno balansira između grube muškosti i zavodljive ženstvenosti, odnosno nacionalnog ponosa i prešutne fascinacije narodnjačkom supkulturom te tako suptilno implicira neodrživost modela s kojim se većina hrvatskih građana identificira.

Ipak, pravi šok slijedi tek u drugom “poluvremenu”. Dok u ušima gledatelja još odzvanjaju glasovi nogometnih idola koji poznatom navijačkom himnom sinkronizirano ponavljaju kako vole svoju Hrvatsku i njihovo srce kuca samo za nju, na scenu izlazi jedanaest predstavnica hrvatske zbilje, jedanaest stvarnih, nezaposlenih žena koje će svojim kratkim intimnim monolozima pred publiku postaviti pitanje tko doista predstavlja Hrvatsku danas. No iako je ta “rezervna postava” u ovoj snažnoj i društveno angažiranoj predstavi napokon istupila iz anonimnosti i dobila svoj glas, pitanje je koliko će ga ljudi uopće čuti.

- Iz Grada su obećali premijeru u HNK koji zbog nacionalnog predznaka predstavlja savršeno okruženje za problematiziranje teme o kojoj projekt govori, no od tada nas ignoriraju – kaže Šeparović. Iako su u zagrebačkom HNK zainteresirani za predstavu, ni oni bez konkretnog dogovora s Gradom ne mogu potvrditi točan datum premijere.

Nogomet već odavno nije zabava koja žene ostavlja ravnodušnima. U predstavi “Srce moje kuca za nju” one idu korak dalje; prisvajaju povlašteni rekvizit muškog teritorija i pokazuju koliko su doista umješne s njim.

Montažstroj i Plesni centar Tala donose rekonstrukciju spektakularne pobjede Hrvatske nad Engleskom rezultatom 3:2 na Wembleyu, 21. studenog 2007. No kako to već obično biva s nogometom, tako i ovdje sporednom postaje rutina baratanja loptom, a sve ostalo poprima mitske dimenzije. Postoji li doista ijedan društveni fenomen danas koji u tolikoj mjeri može sublimirati snažne emocije i ujediniti naciju, svjedočiti kao simbol njezina (ne)uspjeha ili u konačnici, podastrijeti istinu o nama samima?

U ovoj predstavi u kojoj Hrvatska uvijek iznova pobjeđuje, žensku nogometnu vrstu čine izvođačice većinom bez kazališnog iskustva. Tijekom dva poluvremena one će se spremno znojiti za Hrvatsku; u prvom dijelu jedanaest mladih plesačica izvodi koreografske materijale kroz koje se glorificira nogomet, a potom njihovo mjesto na sceni preuzimaju jedanaest nezaposlenih žena koje prepričavaju svoju biografiju i svoje iskustvo na tržištu rada. Zajednički će ponuditi odgovor na pitanja kakvu zemlju želimo i volimo, kad pobjeđujemo a kad smo prisiljeni priznati poraz.