Nataša Mihoci i Borut Šeparović: Crna knjiga

ZKM CRNA KNJIGA za odabir baciti-122

Na početku 21. stoljeća u Hrvatskoj Udruga Franak objavila je “Crnu knjigu” u kojoj su sabrana 99 svjedočanstva o posljedicama dužničke krize na svakodnevne živote dužnika. “Crna knjiga” nosi posvetu – “nama i njima”. Pritom se ovo “nama” vjerojatno odnosilo na same dužnike, koji su tada uslijed velikog skoka tečaja švicarskog franka 2011. godine “preko noći” postali dužniji nego što su bili kada su uzeli kredite. Članovi Udruge Franak tada su zbijali redove za borbu koja će u povijesti biti zabilježena kao prva kolektivna tužba građana protiv banaka u Hrvatskoj. Ovo “njima” iz posvete vjerojatno se odnosilo na visoko pozicionirane državne dužnosnike te na pripadnike bankarskog sektora, poglavito na menadžere i dioničare banaka, koji su iskoristili tržišnu priliku plasiranja rizičnih kredita građanima, ne imajući na umu niti na savjesti ideju da se balon ekonomskog optimizma i rasta može rasprsnuti u trenutku.

Na početku 21. stoljeća u Hrvatskoj jedna je banka pokrenula marketinšku kampanju povodom proslave stote obljetnice svoga djelovanja. Otvorila je vremenski trezor te pozvala građane da u njega pohrane njima drage predmete. Ti predmeti bit će sačuvani stotinu godina te predani budućim naraštajima 2114. godine. Vremenski trezor pohranjen je na razini -2 ispod glavnog gradskog trga hrvatske metropole, zaštićen je elektronskom i mehaničkom zaštitom, dvostrukom bravom, video nadzorom, alarmom za potres, vodu i vatru. Doima se kao da vremenska kapsula ove banke može izdržati i one najcrnje apokaliptične scenarije budućnosti koje gledamo na filmovima. “Za sto godina sve mora izgledati kao danas” – govorili su predstavnici banke 2014. godine, potičući građane da u vremensku kapsulu pohrane svoje “emotivne depozite”.

Članovi Udruge Franak odlučili su pohraniti “Crnu knjigu” u vremenski trezor banke kako bi tim medijskim činom osujetili plan banke da povrati povjerenje građana, povjerenje izgubljeno uslijed prve velike ekonomske krize s početka 21. stoljeća. Dužnici su uz “Crnu knjigu” pohranili i nepravomoćnu presudu sudskog procesa protiv poslovnih banaka u Hrvatskoj, kako bi time nastavili javni zagovor za konačno rješenje dužničkog problema te populacije. U tom trenutku i banke i dužnici potvrdili su jedno zajedničko uvjerenje – svijet će za stotinu godina izgledati isto kao i danas. Banke će i dalje biti tu, a jedna banka u Hrvatskoj slavit će dvije stotine godina svoga poslovanja te će tom prilikom otvoriti vremensku kapsulu prepunu nekih davnih uspomena kako bi dokazala da je vrijedna našeg povjerenja! Ne samo da je čuvala naš novac, nego i predmete koje vrednujemo na drugačiji način, kojima pripisujemo simboličku ili emotivnu vrijednost, nemjerljivu novcem.

Ova marketinška kampanja banke, kao i odgovor dužnika na tu kampanju, sažimaju bit dugova – dugovi vežu našu budućnost za sadašnjost, oni se stvaraju s uvjerenjem da će budućnost izgledati isto kao što izgleda naše danas, jer jedino ta istovjetnost može omogućiti urednu isplatu dugoročnih kredita. Čak i kada se nađemo u problemima na tom putu otplate dugova – neupitno je da se isti moraju vratiti ili namiriti nekim drugim vrijednostima kojima dužnik raspolaže, kako bismo u konačnici vratili ono što smo posudili od budućnosti, kako bismo potvrdili odnose moći iskazane u posveti “nama i njima”.

Predstava “Crna knjiga” nastala je u pokušaju propitivanja upravo te dogme da naša budućnost mora izgledati isto kao što izgleda naša sadašnjost. Ovo propitivanje ne izvire iz pukih želja ili fantazija o utopijama… Ono proizlazi iz činjenice da budućnost ne može i neće izgledati isto kao sadašnjost. Poglavito zbog toga što odnose dominacije i eksploatacije s ljudskih odnosa preslikavamo na odnose naspram našeg zajedničkog doma – ove planete. Ekonomija koja funkcionira u korist manjine, a na štetu većine, ekonomija koja vezuje budućnost za sadašnjost onemogućavajući promjene – ekonomija dugova – u ovom kontekstu postaje opasnost za sve, pa čak i za njezine zagovornike.

Predstava “Crna knjiga” koristi kazališnu pozornicu kao prostor za zajedničku artikulaciju problematike dužničke krize koja je svakodnevno prisutna u našoj stvarnosti. Predstava “Crna knjiga” koristi tu dužničku krizu kao samo jedan od primjera dužničkih kriza koje su se dešavale ili se upravo odvijaju diljem svijeta. Onkraj svega – “Crna knjiga” pokušava ogoliti sustav u kojem živimo na njegove osnovne premise satkane oko ideja da je svaki pojedinac vlastiti poduzetnik, pa čak i u ostvarenju osnovnih životnih potreba, da je svaki neuspješan pojedinac sam kriv za vlastitu sudbinu, da smo svi u svojim dugovima sami, jednako kao što sanjamo ili umiremo sami…

Predstava “Crna knjiga” odriče se mogućnosti da gledatelju pruži katarzu. Ne samo zato što se radi o dokumentarnoj predstavi koja prikazuje u stvarnosti još nerazriješene događaje, već zato što bi se slični događaji mogli ponoviti u vidu novih ekonomskih (i drugih) kriza u našoj bliskoj budućnosti. “Crna knjiga” je otvorena idejama koje se nužno ne uklapaju u dominantnu političko-ekonomsku paradigmu neoliberalnog kapitalizma. Ako su neotplativi financijski dugovi, između ostaloga, ono što nas sprječava da budućnost zamislimo drugačijom od sadašnjosti, onda je važno zapamtiti da samima sebi dugujemo više od devastiranih ljudskih života i sudbina kakvi su opisani u “Crnoj knjizi”.

Nataša Mihoci i Borut Šeparović


U kategoriji: crna knjiga
Tagovi: , , , , , , , , ,