slobodna dalmacija: kazališta su danas poduzeća (razgovor)

Kazališta su danas poduzeća
Današnja kazališna praksa dio je više ili manje razvijene kulturne industrije, a kazališta postaju svojevrsna poduzeća. Pluralizam izbora zapravo skriva kulturni konformizam, pa se prodaje ugodna zabava.
Autor: Jasen Boko, Slobodna Dalmacija, 31. 12. 2007.

Borut Šeparović prije osamnaest godina osnovao je kazališnu skupinu “Montažstroj” koja je svakim novim projektom uznemiravala vode domaćeg, često ustajaloga glumišta. Posljednja premijera “Montažstroja” “Kazalište vaše i naše mladosti” održana prije nekoliko tjedana, premda u samo tri izvedbe i pred nekoliko stotina gledatelja, produkcija je koja je obilježila proteklu godinu.

‘Montažstroj’ je postao punoljetan. Hoće li to nešto promijeniti?
Borut Šeparović: Teatar spada u smiješne stvari poput religije ili terorizma koje imaju smisla samo ako se u njih duboko vjeruje- Osim malo nostalgije, koju smatram inspirativnom, početne premise ostale su iste: i dalje se bavim različitim medijskim fenomenima (nogomet, pop glazba, suvremene tranzicijske mitologije, terorizam), i želim komunicirati ne samo sa znalcima nego i s kazališnim analfabetima. Trenutačno me najviše intrigira potencijal interaktivnog političkog teatra realiziran na način koji može uključiti širok spektar publike, ne zanima me hermetička avangarda koju nitko ne razumije. Bitna je razlika u tome što me u devedesetima zanimalo dati kazalištu ono što mu i pripada, dok me danas zanima dati kazalištu ono što mu po konvenciji ne pripada.

Političko kazalište vratilo se ponovno u centar pažnje, što je suvremenom čovjeku politika i kakav je odnos nje i kazališta?
- Za mene kazalište postaje političko kada postavlja pitanje distribucije i cirkulacije moći u širem društveno-političkom kontekstu. U našem kazalištu, činom javnog potpisivanja ugovora i plaćanja, posjetitelji postaju moje (Autorove) mušterije, odnosno protagonisti izvedbe. Od posjetitelja, preko gledatelja pa sve do protagonista, dostojanstvo ali i odgovornost u „Kazalištu vaše i naše mladosti“ stječu se isključivo preko novca i to je ono političko u njemu.

Reakcije isprovocirane publike su bile vrlo raznolike i često burne…
- “Kazalište vaše i naše mladosti” istovremeno jest i nije kazališna predstava. Kazališna izvedba je od pamtivijeka bila interaktivna i rizična, a time i visoko problematična praksa. Mi ne dopuštamo publici samo gledati one kojima su platili kako čine „nešto“ na pozornici. Naša predstava bavi se kazališnim posjetiteljima samima i njihovom spremnošću da kreiraju vlastito kazališno iskustvo. „Kazalište vaše i naše mladosti“ traži od svoje publike da zauzme stajalište, da osjeti “težinu” i vlastitu prisutnost na neki “temeljno etički način“.

Što je danas svrha kazališta, ako je uopće više ima?
- Uopćeno gledano, današnja kazališna praksa dio je više ili manje razvijene kulturne industrije, a kazališta postaju svojevrsna poduzeća. Pluralizam izbora zapravo skriva kulturni konformizam, pa se prodaje večernji izlazak, ugodna zabava. Naš projekt pokušaj je da se medij kazališta podvrgne temeljitoj provjeri realnosti. Ne radi se o neupitnoj potrebi za uvođenjem novih medija (poput mobitela) u izvedbenu umjetnost, već o tome na koji način njihovo korištenje može utjecati na promjenu u percepciji suvremenog gledatelja. A ta pitanja nisu samo estetska nego i etička i politička.

Hoće li biti repriza ove predstave, ili je ona s obzirom da uključuje dvadesetak izvođača preskupa, čime zapravo priznajete pobjedu diktature kapitala?
- Današnji su mediji, pa tako i kazalište prije svega tjerani zahtjevima tržišta. Način na koji publika diskriminira pojedina umjetnička djela jest upravo njezina volja da plati svoja zadovoljstva. Kao posljedica, u svakovrsnoj izvedbenoj praksi, događa se okret k populizmu, estradi. Kada bi se pitalo tržište i uvažilo činjenicu da postoji ogroman interes publike, onda je nastavak neupitan, problematično je jedino kojim ga sredstvima ostvariti. Uz prostor Teatra &TD u kojem je nastalo ovoj predstavi mjesto je na velikim i bogatim kazališnim festivalima diljem Hrvatske.

Diktatura proletarijata zamijenjena je diktaturom kapitala. Može li kazalište išta promijeniti?
- Mislim da ne postoje gotova rješenja, ali uvijek treba pronalaziti moguće područje borbe.
Na tragu Handkeova “Vrijeđanja publike”, naš performans ne želi revolucionirati nego osvijestiti. Potencijal teatra za radikalizam s pravom je postao podložan sumnji. Privijajući se konzumerizmu, kazališne izvedbe podliježu komodifikaciji koja guši svaki radikalizam u trenutku njegova rođenja. Teatar kao i umjetničke izvedbe općenito spadaju u one smiješne stvari poput religije ili terorizma koje imaju smisla samo ako se u njih duboko vjeruje.


Category: kvinm (kazalište vaše i naše mladosti), montažstroj
Tags: , , ,